Pluribus izmedju stvarnosti i sna

Pluribus (PLUR1BUS) je američka postapokaliptična naučno-fantastična TV serija koju je za Apple TV kreirao Vince Gilligan. U glavnoj ulozi je Rhea Seehorn, koja je ranije sarađivala s Gilliganom na AMC-ovoj seriji Better Call Saul a serija prati književnicu Carol, koju tumači Seehorn, dok se ostatak čovječanstva iznenada stapa u jedan „kolektivni um“ — u jednu košnicu svijesti koja nastoji miroljubivo asimilirati i Carol i sve druge ostale imune pojedince u sebe. Kroz sam naziv serije referira se na latinsku frazu 'e pluribus unum', što znači „od mnogih — jedan“.

Pluribus prikazuje kako se svijet radikalno mijenja nakon što svi ljudi na planeti spoje svoje misli i znanje u jedno jedinstveno biće - svi osim, naravno, glavne junakinje i još jedanaest drugih. Naučno-fantastični mehanizam koji to uzrokuje jeste vanzemaljska poruka koju SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) prima i dešifruje kao RNA sekvencu koja se potom proširi na cijelo čovječanstvo. Indikativno i interesantno je da barem u prve dvije epizode koje sam gledao, nema nikakvog direktnog uplitanja vanzemaljaca - osim samog slanja te audio sekvence — očigledno prije mnogo, mnogo vremena. To znači da sve što se dešava, sve što novo biće „Pluribus“ radi, je rezultat isključivo ljudskog znanja i ljudskih sposobnosti.

Ovo je posebno zanimljivo jer se uklapa u „minimalističku“ definiciju AGI (Artificial General Intelligence) koja ne podrazumijeva nikakvu superinteligenciju. Vidimo kako se Pluribus muči s biološkim istraživanjima potrebnim da bi riješio misteriju zašto je 12 ljudi imuno na promjenu. Svako tijelo koje je dio Pluribusa sada može pristupiti kompletnom znanju svih vrhunskih naučnika, ali neke stvari su i dalje teške. Ta sposobnost donekle podsjeća na ogroman AI model koji može imitirati (predviđati) bilo koga i bilo šta, ali ništa više od toga.

Naravno, Pluribus je kao prijetnja mnogo gori od takvog modela, jer je ušao u sve ljude na planeti i postao oni, umjesto da je samo duplicirao sve njihove sposobnosti. A Pluribus ima i sve-fizičku prisutnost i sve-fizičke pristnosti svakome.  

U stvari, ovo je jedan od najmračnijih mogućih scenarija za opstanak ljudske rase i čovječanstva kakvo poznajemo što je o5 u oštrom kontrastu sa opštim tonom serije, gdje je sve iznenađujuće normalno, pa čak i prilično ugodno za sve one imune ljude (komformiste), te na sva ta dešavanja (barem zasad) i to u toj mijeri da im se čini da uopšte ne vide nikakav problem u tome kako se stvari odvijaju. Sve to samo produbljuje očaj i frustracije glavnog junaka, koja ne može uvjeriti čak ni onih preostalih jedanaest "normalnih" ljudi u svojoj ekipi da se uopšte i potrude usprotiviti trenutnom stanju.

Ova situacija paradoksalno podsjeća i na najmračnije trenutke naše i vaše i njihove novije historije, kada je jedan dio gradjana i stanovnišva sa manje više istog zajedničkog govornog prostora, tokom rata u Bosni i Hercegovini demonstrirao brutalnu ravnosušnost sistematskom ubijanju, odvođenju, silovanju i svime onome što se dešavalo tokom raznoraznih etničkih čišćenja, svemu onome što se desilo u Ahmićima, u Prijedoru, Banjaluci, Foči, Sarajevu a osobito u Srebrenici. Mi kao jjudi smo često u situaciji da se suočimo sa zločinom i nepravdama, ali posebice tada su se mnogi našli negirati stvarnost u kojoj su se nalazili, tako stvarajući okruženje u kojem je nasilje moglo nesmetano napredovati i opravdavati. Slično, u seriji, 'imuni' likovi ne priznaju realnost događaja oko sebe, što dodatno produbljuje očaj onih koji pokušavaju djelovati – poput glavne junakinje – i ističe koliko je izolacija pojedinca snažna kada većina poriče ili redefiniše stvarnost.

Tu sada tu dolazi još jedno fascinantno poređenje između Pluribusa i savremenih AI sistema: i jedno i drugo su toliko ljubazni i uslužni da nodoljivo podsjećaju jedni na druge. Neki trenutni opisi i današnje reference o tome će vjerovatno uskoro zvučati zastarjelo aludirajući na osobine i mogućnost adaptiranja ličnosti LLM-ova iz 2025. godine — ali to ophodjenje i način na koji Pluribus nikada ne proturječi ljudima, nego se samo slože (kao fosne) sa svakim glupim zahtjevom, sa onim svojim blesavim osmijehom, očajno željan da usreći sugovornika na bilo koji način, fakat je vrlo komičan i asociativan sa AI. Problem je u tome što postoji jedan zahtjev na koji se Pluribus ne može složiti: da prestane tražiti „rješenje“ za njihovu imunost. Jer, vidiš, ima „biološki imperativ“.

Na kraju, serija realno prikazuje i vizuelno realno prikazuje realnosti nešto što nepoznato i strano što dolazi iz ničega il nečega što ga je generiralo i napravilo uz pomoć nečega stranog elementa koji je sastavljen isključivo od inteligencije na ljudskom nivou (ovo je malo komplikovano objasniti ali tako nekako izgleda) koja ima sasvim drugačije ciljeve od našh. Najfascinantniji aspekt svega (4C) jeste zapravo sloga i jedinstvo (i svrha) koje se može vidjeti kod Pluribusa — sama činjenica da je to jedno jedino biće sa sposobnostima milijardi ljudi — dovoljno da ga učini moćnijim od čitavog čovječanstvа.

 

In The Name of Music ...

Peporuka za slušanje. 

Album Attempted Martyr benda Prostitute dolazi iz Dearborna, prvog grada u SAD-u s većinskim arapskim stanovništvom, smještenog odmah zapadno od Detroita, u saveznoj državi Michigan. Grad broji više od 100.000 stanovnika, dom je kampusa Univerziteta u Michiganu i najveće džamije na sjevernoameričkom kontinentu, što ga čini kulturno vrlo raznolikim mjestom.

Iako ima tipično američki izgled – široke ulice, trgovačke centre i benzinske pumpe – Dearborn nosi i tragove svoje industrijske prošlosti. Odlaskom mnogih automobilskih kompanija, koje su stoljećima oblikovale regiju, grad je osjetio pad ekonomske vitalnosti. Mnoge industrijske zgrade sada djeluju oronulo, a duh nekadašnjeg prosperiteta ispunjava napuštene tvornice i prazne ulice. Ipak, upravo taj kontrast – između industrijskog pada i kulturne živosti multikulturalnog stanovništva – stvara jedinstvenu, gotovo opojnu atmosferu.

U ovom okruženju, vokal i multiinstrumentalist Moe Kazra i bubnjar Andrew Kaster upoznali su se u mladosti i odmah postali bliski prijatelji. Njihovo bratstvo raslo je kroz zajedničke izazove – često radeći iste poslove dok su paralelno razvijali svoj glazbeni identitet – što je prirodno dovelo do osnivanja benda Prostitute.

Prošle jeseni, bend je objavio svoj zapanjujući debi album Attempted Martyr. Svaka linija, svaki udarac bubnja, svaki riff bio je predmet strastvenih rasprava i pažljivog oblikovanja. Ta pedantna pažnja prema detaljima donijela je rezultate: album probija žanrovske granice i već osvaja publiku širom svijeta.

Njihov teatralni noise rock prepoznatljiv je po slojevitosti i raznolikosti utjecaja – od arapskih melodija koje odražavaju nasljeđe Dearborna, preko ritmova zapadnoafričke tradicije, do harmonija i tekstura inspiriranih istočnoazijskom glazbom. Ova mješavina stvara zvuk koji je istovremeno sirov i sofisticiran, emocionalno intenzivan i tehnički fascinantan, baš kao grad iz kojeg dolaze – grad u kojem industrijska prošlost i multikulturalna sadašnjost koegzistiraju u neobičnoj, ali privlačnoj harmoniji.

Ono što izdvaja Attempted Martyr nije samo zvuk – to je energija. Recenzije hvale album zbog njegove sirove brutalnosti i emocionalne težine. Bilo da je riječ o nabijenim, zgrušanim gitarama i bubnjevima, ili nasilnim, gotovo ritualističkim vokalima, Prostitute uspijevaju kanalizirati gnjev, tugu i realnosti u umjetnost koja udara direktno u srce.

Kako kažu članovi benda, album je nastao „u sred globalnog i ličnog haosa”. Attempted Martyr koristi noise rock i post‑punk izražaj kao oruđe otpora stereotipima i marginalizaciji, birajući direktan i necenzuriran izraz za frustracije rođenih iz iskustva arapske zajednice u Americi.

U tom smislu, Prostitute ne nude samo muziku – nude poruku. Spoj sirovog zvuka, svjesne tematike i kulturne slojevitosti čini Attempted Martyr izuzetno moćnim debijem i jasno pozicionira bend kao jedno od najsvježijih i najprovokativnijih lica moderne noise rock scene.