Če ne veš kako je bilo

Čitav ovaj text je kopiran sa FB profila Borisa Dežulovića a svrha mu je edukativno-informativnoga karaktera - odnosno da ne padne u zaborav i da se činjeničnost kroz informaciju afirmira i širi dalje.
 

Prije gotovo pola stoljeća, 18. oktobra 1977., odigrao se jedan od prijelomnih i najznačajnijih događaja u cjelokupnoj kulturnoj povijesti Slovenije: debitantski nastup mladog punk banda Pankrti u ljubljanskoj gimnaziji Moste bit će početak "totalne revolucije" koja će tri godine kasnije izroditi kultni album "Dolgcajt", trenutak kad je slovenska kultura prvi put postala većom od sebe i vlastitog jezika.

Mlađi čitatelji teško će shvatiti o čemu govorim, pa ću pokušati objasniti. Slovenija je u to vrijeme bila jedna od šest republika federativne Jugoslavije, uz Makedoniju jedina s jezikom nerazumljivim ostatku zajedničke države. Zato, uostalom, iste te 1977. makedonski Leb i sol na svom istoimenom prvom albumu svira isključivo virtuozne etno-jazz-rock instrumentale, a slovenski Buldožer na svoj drugom albumu, kao i na prvom, pjevaju isključivo na hrvatsko-srpskom. Kada su, međutim, krajem te godine prvi put nastupili u Zagrebu, Peter Lovšin, Gregor Tomc i Pankrti svoju su "bulanu Lublanu" urlali na perfektnom slovenskom. 

Od toga dana, mi s druge obale Sutle počeli smo učiti taj neobični jezik, toga dana i službeno je započelo ono što će se kasnije nazvati "jugoslavenski novi val". Sve što smo znali o muzici više nije vrijedilo ništa, sve što će se uskoro dogoditi u Sloveniji i ostatku Jugoslavije - od Lačnog Franza preko Šarlo Akrobate ili Haustora natrag do Laibacha - sve je započelo s Pankrtima u gimnaziji Maste: čak i Johnny Štulić na kultnom prvom singlu Azre "brije bradu, brkove da liči na Pankrte". 

Nikad prije slovenska kultura nije osvojila tako veliki teritorij, savršeno pri tom rezonirajući s punkerskom "totalnom revolucijom" na Zapadu, a istovremeno čuvajući svoj slovenski i ljubljanski kulturni identitet. S Pankrtima tako započinje i povijest suvremene slovenske kulturne i društvene avangarde: prije Pankrta - kako je to jednom napisao Miljenko Jergović - Slovenija je bila zemlja Borisa Kidriča i Edvarda Kardelja, nakon Pankrta postala je zemlja Mladine, Tribune i Katedre. Mlađi će, rekoh, teško shvatiti, pa evo boljeg primjera: Janez Janša - za njega ste vjerojatno čuli - tih je davnih dana, na primjer, odani Titov stipendist, ambiciozni član Saveza komunista i rukovodstva Saveza socijalističke omladine, pa kao jedan od najperspektivnijih mladih marksističkih kadrova te 1977. predvodi prvu četu omladinske brigade Ivo Lola Ribar na tradicionalno hodočašće u jugoslavensko svetište u Jajce, slaveći bratstvo i jedinstvo i herojski Narodnooslobodilački rat. 


Kako danas, iz te historijske perspektive, moćno zvuči subverzija Pankrta, koji istih tih dana u gimnaziji Moste pjevaju "Ni več smisla/ vzel ste ga vi", kako u to vrijeme, dok mladi marksist i student općenarodne obrane i društvene samozaštite Janez Janša maršira u Jajce, moćno zvuči njihova "Totalna revolucija" - "Janez hoče iti maširat/ Janez noče več basirat/ Janez hoče stati na mir/ Janez kdo bo plaču pir?/ Janez noče biti več Janez/ Janez hoče biti kdo drug/ Janez noče več boga/ Janez, kurbin sin, zakva?", uz refren "Totalna revolucija za nega ni rešitev/ Janez kurbin sin hoče samopotrditev"! Tako je, eto, izgledala Slovenija prije pedesetak godina, u vrijeme kad nas je jedan bend iz Ljubljane učio govoriti slovenski i misliti svojom glavom, kad je novi slovenski kulturno-društveni model nama iz Hrvatske ili Srbije izgledao kao avangardna utopija, a socijalistički hipiji "brijali bradu, brkove" i htjeli biti napredni kao Slovenci. Skoro pola stoljeća prošlo je otada, na mjestu historijskog koncerta Pankrta u ljubljanskoj gimnaziji danas stoji spomen-ploča, Lovšin je, hvala na pitanju, dobrodržeći stari punker, zajebava se s unucima, na televiziji gleda nogomet i svakih par godina okupi staru bandu da malo zasviraju, a Janša kao perspektivni mladi antikomunistički kadar i danas, baš kao i onda, slavi slovensko bratstvo i jedinstvo i oslobodilački rat. Pa ovih dana na predizbornim skupovima okuplja četiri neka nesretnika koji pjevaju "Če ne veš, kako rodila se je tvoja domovina/ če ne veš za njene rane,/ pojdi vprašat veterane" - pjesmu koju je Janša potpuno istu, od riječi do riječi, slobodno mogao pjevati i pred jugoslavenskim generalima u Jajcu 1977. 

Osim što je riječ o tužnom prepjevu pjesme "Ako ne znaš što je bilo" hrvatskog pjevača i ikone neonacističke ekstremne desnice Marka Perkovića Thompsona! Tako, eto, izgleda Slovenija pedesetak godina nakon što smo mi u Hrvatskoj učili slovenski, oponašali ljubljanske punkere i "brijali bradu, brkove da ličimo na Pankrte". Napredni i avangardni Slovenci danas ne samo da oponašaju Hrvate, nego oponašaju najgore među njima. I kao da to nije dosta, u usporedbi s Janšinim domobranskim trubadurima, koji Thompsonovu pjesmu pjevaju entuzijazmom mučenika na nekoj hotelskoj terasi onih davnih sedamdesetih, i sam Thompson - radioaktivna neonazi/rock/folk mutacija Bijelog dugmeta i Iron Maiden nakon tri uzastopna kolektivna moždana udara - zvuči moćno kao... kao, jebiga, Pankrti. U tužnom obratu pola stoljeća kasnije, Slovenci "briju bradu, brkove da lične na - Thompsona". Reći ćete, uzaludnije potrošenih pedeset godina svijet nije vidio. "Totalna revolucija", međutim - ako ste pažljivo slušali Lovšina - za Janeza ionako "ni rešitev": "Janez kurbin sin hoče samopotrditev."

2 be followed

 

Američke naftne kompanije žele „ozbiljne garancije“ iz Washingtona prije nego što naprave velike investicije u Venezueli, dok predsjednik Donald Trump poziva da podrže njegovu inicijativu za preoblikovanje energetskih tržišta.

Američki zvaničnici su u srijedu u Miamiju održali ključne razgovore s vodećim energetskim rukovodiocima, baš u trenutku kada je Trump demonstrirao sirovu moć nad globalnim tržištima sirove nafte, preuzevši kontrolu nad venecuelanskim naftnim sektorom i naredio američkim specijalnim snagama da zarobe ruski tanker u sjevernom Atlantiku.
Trump je također pozvao rukovodioce nekih od najvećih energetskih kompanija u zemlji na sastanak u Bijeloj kući u petak.

Očekuje se da će rukovodioci tražiti od predsjednika snažne pravne i finansijske garancije prije nego što pristanu uložiti kapital u Venezuelu, prema riječima ljudi upoznatih s njihovim planovima.
Ranije ove sedmice Trump je rekao da bi američke naftne kompanije mogle biti „nadoknađene od strane nas ili kroz prihode“ ako investiraju u Venezuelu. Međutim, rukovodioci su ostali oprezni, a neki su naveli nepredvidivo donošenje politika kao razlog.
„Niko ne želi ući tamo kada nasumični prokleti tvit može promijeniti cjelokupnu vanjsku politiku zemlje“, rekao je jedan investitor privatnog kapitala specijaliziran za energetiku.

Razgovori u Miamiju u srijedu uslijedili su samo nekoliko sati nakon što je Trump rekao da će Venezuela predati milione barela nafte američkim brodovima s čarterom, koji bi sirovu naftu prevezli u SAD, gdje se rafinerije na obali Meksičkog zaljeva pripremaju za njenu preradu.
Bijela kuća je saopćila da će Washington „na neodređeno vrijeme“ kontrolisati venecuelansku naftu, preuzimajući životnu arteriju jednog od osnivača kartela OPEC-a.

Nakon bombardovanja Irana i Nigerije, „Venezuela je treći proizvođač nafte iz OPEC-a koji je SAD napao u protekloj godini“, rekao je Bill Farren-Price iz Oksfordskog instituta za energetske studije.
„Ovo je globalna agenda koja će sve više preoblikovati globalnu trgovinu energijom prema američkim uslovima i pravilima“, rekao je.

Međutim, Trumpov plan za oživljavanje venecuelanskog naftnog sektora već je naišao na skepticizam među američkim rukovodiocima, koji kažu da su politički i pravni rizici, u kombinaciji s niskim cijenama nafte, ozbiljne prepreke.
Američki ministar energetike Chris Wright sastao se sa visokim zvaničnicima Chevronea i ConocoPhillipsa, prenoseći Trumpovu poruku da najveće američke naftne kompanije moraju uložiti milijarde dolara u razorenu energetsku industriju Venezuele.

SAD su u srijedu također signalizirale da će otvoriti vrata američkim kompanijama za naftne usluge da rade u Venezueli i početi ublažavati neke od sankcija koje su oslabile njenu ekonomiju.
Međutim, Wright je u obraćanju na konferenciji Goldman Sachsa u Miamiju priznao da američki naftni giganti neće „sljedeće sedmice uložiti milijarde dolara u izgradnju nove infrastrukture u Venezueli“.

Veliki igrači u energetskom sektoru i investitori rekli su da bi SAD morao stati iza velikih projekata.
„Morale bi postojati ozbiljne garancije vlade da bi se veliki igrači vratili u Venezuelu“, rekao je visoki rukovodilac velike američke energetske kompanije. „Trebat će vremena da se vide stvarne investicije u zemlji, a još više da se poveća proizvodnja.“

Finansijska direktorica Chevronea, Eimear Bonner, zauzela je oprezan ton u zatvorenim izjavama investitorima u utorak i nije nagovijestila planove za kratkoročno širenje u toj zemlji, prema riječima prisutnih.
Chevron je jedina američka kompanija koja ima američku dozvolu za izvoz venecuelanske sirove nafte i nastoji izmijeniti svoj sporazum s američkim Ministarstvom finansija kako bi prodavala veće količine nafte iz te zemlje.

izvor (US oil groups warn they will need guarantees to invest in Venezuela)
@08-jan-26 CVX  $155.20

@08-jan-26 COP 93.94