Oct 14, 2026

Kris, kaos & katastrof

En sci-fi komedi för alla som någon gång känt att världen är på väg att explodera. Av Amar Jašarević, i regi av Farnaz Arbabi.

Sep 21, 2026

Dehumanizacija nesrpskog stanovništva u Prijedoru: motivi, mehanizmi i posledice

Kako se pravio neprijatelj

Mar 22, 2026

Če ne veš kako je bilo

Čitav ovaj text je kopiran sa FB profila Borisa Dežulovića a svrha mu je edukativno-informativnoga karaktera - odnosno da ne padne u zaborav i da se činjeničnost kroz informaciju afirmira i širi dalje.
 


Prije gotovo pola stoljeća, 18. oktobra 1977., odigrao se jedan od prijelomnih i najznačajnijih događaja u cjelokupnoj kulturnoj povijesti Slovenije: debitantski nastup mladog punk banda Pankrti u ljubljanskoj gimnaziji Moste bit će početak "totalne revolucije" koja će tri godine kasnije izroditi kultni album "Dolgcajt", trenutak kad je slovenska kultura prvi put postala većom od sebe i vlastitog jezika.

Mlađi čitatelji teško će shvatiti o čemu govorim, pa ću pokušati objasniti. Slovenija je u to vrijeme bila jedna od šest republika federativne Jugoslavije, uz Makedoniju jedina s jezikom nerazumljivim ostatku zajedničke države. Zato, uostalom, iste te 1977. makedonski Leb i sol na svom istoimenom prvom albumu svira isključivo virtuozne etno-jazz-rock instrumentale, a slovenski Buldožer na svoj drugom albumu, kao i na prvom, pjevaju isključivo na hrvatsko-srpskom. Kada su, međutim, krajem te godine prvi put nastupili u Zagrebu, Peter Lovšin, Gregor Tomc i Pankrti svoju su "bulanu Lublanu" urlali na perfektnom slovenskom. 

Od toga dana, mi s druge obale Sutle počeli smo učiti taj neobični jezik, toga dana i službeno je započelo ono što će se kasnije nazvati "jugoslavenski novi val". Sve što smo znali o muzici više nije vrijedilo ništa, sve što će se uskoro dogoditi u Sloveniji i ostatku Jugoslavije - od Lačnog Franza preko Šarlo Akrobate ili Haustora natrag do Laibacha - sve je započelo s Pankrtima u gimnaziji Maste: čak i Johnny Štulić na kultnom prvom singlu Azre "brije bradu, brkove da liči na Pankrte". 

Nikad prije slovenska kultura nije osvojila tako veliki teritorij, savršeno pri tom rezonirajući s punkerskom "totalnom revolucijom" na Zapadu, a istovremeno čuvajući svoj slovenski i ljubljanski kulturni identitet. S Pankrtima tako započinje i povijest suvremene slovenske kulturne i društvene avangarde: prije Pankrta - kako je to jednom napisao Miljenko Jergović - Slovenija je bila zemlja Borisa Kidriča i Edvarda Kardelja, nakon Pankrta postala je zemlja Mladine, Tribune i Katedre. Mlađi će, rekoh, teško shvatiti, pa evo boljeg primjera: Janez Janša - za njega ste vjerojatno čuli - tih je davnih dana, na primjer, odani Titov stipendist, ambiciozni član Saveza komunista i rukovodstva Saveza socijalističke omladine, pa kao jedan od najperspektivnijih mladih marksističkih kadrova te 1977. predvodi prvu četu omladinske brigade Ivo Lola Ribar na tradicionalno hodočašće u jugoslavensko svetište u Jajce, slaveći bratstvo i jedinstvo i herojski Narodnooslobodilački rat. 


Kako danas, iz te historijske perspektive, moćno zvuči subverzija Pankrta, koji istih tih dana u gimnaziji Moste pjevaju "Ni več smisla/ vzel ste ga vi", kako u to vrijeme, dok mladi marksist i student općenarodne obrane i društvene samozaštite Janez Janša maršira u Jajce, moćno zvuči njihova "Totalna revolucija" - "Janez hoče iti maširat/ Janez noče več basirat/ Janez hoče stati na mir/ Janez kdo bo plaču pir?/ Janez noče biti več Janez/ Janez hoče biti kdo drug/ Janez noče več boga/ Janez, kurbin sin, zakva?", uz refren "Totalna revolucija za nega ni rešitev/ Janez kurbin sin hoče samopotrditev"! Tako je, eto, izgledala Slovenija prije pedesetak godina, u vrijeme kad nas je jedan bend iz Ljubljane učio govoriti slovenski i misliti svojom glavom, kad je novi slovenski kulturno-društveni model nama iz Hrvatske ili Srbije izgledao kao avangardna utopija, a socijalistički hipiji "brijali bradu, brkove" i htjeli biti napredni kao Slovenci. Skoro pola stoljeća prošlo je otada, na mjestu historijskog koncerta Pankrta u ljubljanskoj gimnaziji danas stoji spomen-ploča, Lovšin je, hvala na pitanju, dobrodržeći stari punker, zajebava se s unucima, na televiziji gleda nogomet i svakih par godina okupi staru bandu da malo zasviraju, a Janša kao perspektivni mladi antikomunistički kadar i danas, baš kao i onda, slavi slovensko bratstvo i jedinstvo i oslobodilački rat. Pa ovih dana na predizbornim skupovima okuplja četiri neka nesretnika koji pjevaju "Če ne veš, kako rodila se je tvoja domovina/ če ne veš za njene rane,/ pojdi vprašat veterane" - pjesmu koju je Janša potpuno istu, od riječi do riječi, slobodno mogao pjevati i pred jugoslavenskim generalima u Jajcu 1977. 

Osim što je riječ o tužnom prepjevu pjesme "Ako ne znaš što je bilo" hrvatskog pjevača i ikone neonacističke ekstremne desnice Marka Perkovića Thompsona! Tako, eto, izgleda Slovenija pedesetak godina nakon što smo mi u Hrvatskoj učili slovenski, oponašali ljubljanske punkere i "brijali bradu, brkove da ličimo na Pankrte". Napredni i avangardni Slovenci danas ne samo da oponašaju Hrvate, nego oponašaju najgore među njima. I kao da to nije dosta, u usporedbi s Janšinim domobranskim trubadurima, koji Thompsonovu pjesmu pjevaju entuzijazmom mučenika na nekoj hotelskoj terasi onih davnih sedamdesetih, i sam Thompson - radioaktivna neonazi/rock/folk mutacija Bijelog dugmeta i Iron Maiden nakon tri uzastopna kolektivna moždana udara - zvuči moćno kao... kao, jebiga, Pankrti. U tužnom obratu pola stoljeća kasnije, Slovenci "briju bradu, brkove da lične na - Thompsona". Reći ćete, uzaludnije potrošenih pedeset godina svijet nije vidio. "Totalna revolucija", međutim - ako ste pažljivo slušali Lovšina - za Janeza ionako "ni rešitev": "Janez kurbin sin hoče samopotrditev."


Jan 8, 2026

2 be followed

 


Američke naftne kompanije žele „ozbiljne garancije“ iz Washingtona prije nego što naprave velike investicije u Venezueli, dok predsjednik Donald Trump poziva da podrže njegovu inicijativu za preoblikovanje energetskih tržišta.

Američki zvaničnici su u srijedu u Miamiju održali ključne razgovore s vodećim energetskim rukovodiocima, baš u trenutku kada je Trump demonstrirao sirovu moć nad globalnim tržištima sirove nafte, preuzevši kontrolu nad venecuelanskim naftnim sektorom i naredio američkim specijalnim snagama da zarobe ruski tanker u sjevernom Atlantiku.
Trump je također pozvao rukovodioce nekih od najvećih energetskih kompanija u zemlji na sastanak u Bijeloj kući u petak.

Očekuje se da će rukovodioci tražiti od predsjednika snažne pravne i finansijske garancije prije nego što pristanu uložiti kapital u Venezuelu, prema riječima ljudi upoznatih s njihovim planovima.
Ranije ove sedmice Trump je rekao da bi američke naftne kompanije mogle biti „nadoknađene od strane nas ili kroz prihode“ ako investiraju u Venezuelu. Međutim, rukovodioci su ostali oprezni, a neki su naveli nepredvidivo donošenje politika kao razlog.
„Niko ne želi ući tamo kada nasumični prokleti tvit može promijeniti cjelokupnu vanjsku politiku zemlje“, rekao je jedan investitor privatnog kapitala specijaliziran za energetiku.

Razgovori u Miamiju u srijedu uslijedili su samo nekoliko sati nakon što je Trump rekao da će Venezuela predati milione barela nafte američkim brodovima s čarterom, koji bi sirovu naftu prevezli u SAD, gdje se rafinerije na obali Meksičkog zaljeva pripremaju za njenu preradu.
Bijela kuća je saopćila da će Washington „na neodređeno vrijeme“ kontrolisati venecuelansku naftu, preuzimajući životnu arteriju jednog od osnivača kartela OPEC-a.

Nakon bombardovanja Irana i Nigerije, „Venezuela je treći proizvođač nafte iz OPEC-a koji je SAD napao u protekloj godini“, rekao je Bill Farren-Price iz Oksfordskog instituta za energetske studije.
„Ovo je globalna agenda koja će sve više preoblikovati globalnu trgovinu energijom prema američkim uslovima i pravilima“, rekao je.

Međutim, Trumpov plan za oživljavanje venecuelanskog naftnog sektora već je naišao na skepticizam među američkim rukovodiocima, koji kažu da su politički i pravni rizici, u kombinaciji s niskim cijenama nafte, ozbiljne prepreke.
Američki ministar energetike Chris Wright sastao se sa visokim zvaničnicima Chevronea i ConocoPhillipsa, prenoseći Trumpovu poruku da najveće američke naftne kompanije moraju uložiti milijarde dolara u razorenu energetsku industriju Venezuele.

SAD su u srijedu također signalizirale da će otvoriti vrata američkim kompanijama za naftne usluge da rade u Venezueli i početi ublažavati neke od sankcija koje su oslabile njenu ekonomiju.
Međutim, Wright je u obraćanju na konferenciji Goldman Sachsa u Miamiju priznao da američki naftni giganti neće „sljedeće sedmice uložiti milijarde dolara u izgradnju nove infrastrukture u Venezueli“.

Veliki igrači u energetskom sektoru i investitori rekli su da bi SAD morao stati iza velikih projekata.
„Morale bi postojati ozbiljne garancije vlade da bi se veliki igrači vratili u Venezuelu“, rekao je visoki rukovodilac velike američke energetske kompanije. „Trebat će vremena da se vide stvarne investicije u zemlji, a još više da se poveća proizvodnja.“

Finansijska direktorica Chevronea, Eimear Bonner, zauzela je oprezan ton u zatvorenim izjavama investitorima u utorak i nije nagovijestila planove za kratkoročno širenje u toj zemlji, prema riječima prisutnih.
Chevron je jedina američka kompanija koja ima američku dozvolu za izvoz venecuelanske sirove nafte i nastoji izmijeniti svoj sporazum s američkim Ministarstvom finansija kako bi prodavala veće količine nafte iz te zemlje.

izvor (US oil groups warn they will need guarantees to invest in Venezuela)
@08-jan-26 CVX  $155.20




@08-jan-26 COP 93.94

Nov 27, 2025

Pluribus izmedju stvarnosti i sna

Pluribus (PLUR1BUS) je američka postapokaliptična naučno-fantastična TV serija koju je za Apple TV kreirao Vince Gilligan. U glavnoj ulozi je Rhea Seehorn, koja je ranije sarađivala s Gilliganom na AMC-ovoj seriji Better Call Saul a serija prati književnicu Carol, koju tumači Seehorn, dok se ostatak čovječanstva iznenada stapa u jedan „kolektivni um“ — u jednu košnicu svijesti koja nastoji miroljubivo asimilirati i Carol i sve druge ostale imune pojedince u sebe. Kroz sam naziv serije referira se na latinsku frazu 'e pluribus unum', što znači „od mnogih — jedan“.

Pluribus prikazuje kako se svijet radikalno mijenja nakon što svi ljudi na planeti spoje svoje misli i znanje u jedno jedinstveno biće - svi osim, naravno, glavne junakinje i još jedanaest drugih. Naučno-fantastični mehanizam koji to uzrokuje jeste vanzemaljska poruka koju SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) prima i dešifruje kao RNA sekvencu koja se potom proširi na cijelo čovječanstvo. Indikativno i interesantno je da barem u prve dvije epizode koje sam gledao, nema nikakvog direktnog uplitanja vanzemaljaca - osim samog slanja te audio sekvence — očigledno prije mnogo, mnogo vremena. To znači da sve što se dešava, sve što novo biće „Pluribus“ radi, je rezultat isključivo ljudskog znanja i ljudskih sposobnosti.

Ovo je posebno zanimljivo jer se uklapa u „minimalističku“ definiciju AGI (Artificial General Intelligence) koja ne podrazumijeva nikakvu superinteligenciju. Vidimo kako se Pluribus muči s biološkim istraživanjima potrebnim da bi riješio misteriju zašto je 12 ljudi imuno na promjenu. Svako tijelo koje je dio Pluribusa sada može pristupiti kompletnom znanju svih vrhunskih naučnika, ali neke stvari su i dalje teške. Ta sposobnost donekle podsjeća na ogroman AI model koji može imitirati (predviđati) bilo koga i bilo šta, ali ništa više od toga.

Naravno, Pluribus je kao prijetnja mnogo gori od takvog modela, jer je ušao u sve ljude na planeti i postao oni, umjesto da je samo duplicirao sve njihove sposobnosti. A Pluribus ima i sve-fizičku prisutnost i sve-fizičke pristnosti svakome.  

U stvari, ovo je jedan od najmračnijih mogućih scenarija za opstanak ljudske rase i čovječanstva kakvo poznajemo što je o5 u oštrom kontrastu sa opštim tonom serije, gdje je sve iznenađujuće normalno, pa čak i prilično ugodno za sve one imune ljude (komformiste), te na sva ta dešavanja (barem zasad) i to u toj mijeri da im se čini da uopšte ne vide nikakav problem u tome kako se stvari odvijaju. Sve to samo produbljuje očaj i frustracije glavnog junaka, koja ne može uvjeriti čak ni onih preostalih jedanaest "normalnih" ljudi u svojoj ekipi da se uopšte i potrude usprotiviti trenutnom stanju.

Ova situacija paradoksalno podsjeća i na najmračnije trenutke naše i vaše i njihove novije historije, kada je jedan dio gradjana i stanovnišva sa manje više istog zajedničkog govornog prostora, tokom rata u Bosni i Hercegovini demonstrirao brutalnu ravnosušnost sistematskom ubijanju, odvođenju, silovanju i svime onome što se dešavalo tokom raznoraznih etničkih čišćenja, svemu onome što se desilo u Ahmićima, u Prijedoru, Banjaluci, Foči, Sarajevu a osobito u Srebrenici. Mi kao jjudi smo često u situaciji da se suočimo sa zločinom i nepravdama, ali posebice tada su se mnogi našli negirati stvarnost u kojoj su se nalazili, tako stvarajući okruženje u kojem je nasilje moglo nesmetano napredovati i opravdavati. Slično, u seriji, 'imuni' likovi ne priznaju realnost događaja oko sebe, što dodatno produbljuje očaj onih koji pokušavaju djelovati – poput glavne junakinje – i ističe koliko je izolacija pojedinca snažna kada većina poriče ili redefiniše stvarnost.

Tu sada tu dolazi još jedno fascinantno poređenje između Pluribusa i savremenih AI sistema: i jedno i drugo su toliko ljubazni i uslužni da nodoljivo podsjećaju jedni na druge. Neki trenutni opisi i današnje reference o tome će vjerovatno uskoro zvučati zastarjelo aludirajući na osobine i mogućnost adaptiranja ličnosti LLM-ova iz 2025. godine — ali to ophodjenje i način na koji Pluribus nikada ne proturječi ljudima, nego se samo slože (kao fosne) sa svakim glupim zahtjevom, sa onim svojim blesavim osmijehom, očajno željan da usreći sugovornika na bilo koji način, fakat je vrlo komičan i asociativan sa AI. Problem je u tome što postoji jedan zahtjev na koji se Pluribus ne može složiti: da prestane tražiti „rješenje“ za njihovu imunost. Jer, vidiš, ima „biološki imperativ“.

Na kraju, serija realno prikazuje i vizuelno realno prikazuje realnosti nešto što nepoznato i strano što dolazi iz ničega il nečega što ga je generiralo i napravilo uz pomoć nečega stranog elementa koji je sastavljen isključivo od inteligencije na ljudskom nivou (ovo je malo komplikovano objasniti ali tako nekako izgleda) koja ima sasvim drugačije ciljeve od našh. Najfascinantniji aspekt svega (4C) jeste zapravo sloga i jedinstvo (i svrha) koje se može vidjeti kod Pluribusa — sama činjenica da je to jedno jedino biće sa sposobnostima milijardi ljudi — dovoljno da ga učini moćnijim od čitavog čovječanstvа.

 




Apr 27, 2025

In The Name of Music ...

Peporuka za slušanje. 


Album Attempted Martyr benda Prostitute dolazi iz Dearborna, prvog grada u SAD-u s većinskim arapskim stanovništvom, smještenog odmah zapadno od Detroita, u saveznoj državi Michigan. Grad broji više od 100.000 stanovnika, dom je kampusa Univerziteta u Michiganu i najveće džamije na sjevernoameričkom kontinentu, što ga čini kulturno vrlo raznolikim mjestom.

Iako ima tipično američki izgled – široke ulice, trgovačke centre i benzinske pumpe – Dearborn nosi i tragove svoje industrijske prošlosti. Odlaskom mnogih automobilskih kompanija, koje su stoljećima oblikovale regiju, grad je osjetio pad ekonomske vitalnosti. Mnoge industrijske zgrade sada djeluju oronulo, a duh nekadašnjeg prosperiteta ispunjava napuštene tvornice i prazne ulice. Ipak, upravo taj kontrast – između industrijskog pada i kulturne živosti multikulturalnog stanovništva – stvara jedinstvenu, gotovo opojnu atmosferu.



U ovom okruženju, vokal i multiinstrumentalist Moe Kazra i bubnjar Andrew Kaster upoznali su se u mladosti i odmah postali bliski prijatelji. Njihovo bratstvo raslo je kroz zajedničke izazove – često radeći iste poslove dok su paralelno razvijali svoj glazbeni identitet – što je prirodno dovelo do osnivanja benda Prostitute.

Prošle jeseni, bend je objavio svoj zapanjujući debi album Attempted Martyr. Svaka linija, svaki udarac bubnja, svaki riff bio je predmet strastvenih rasprava i pažljivog oblikovanja. Ta pedantna pažnja prema detaljima donijela je rezultate: album probija žanrovske granice i već osvaja publiku širom svijeta.

Njihov teatralni noise rock prepoznatljiv je po slojevitosti i raznolikosti utjecaja – od arapskih melodija koje odražavaju nasljeđe Dearborna, preko ritmova zapadnoafričke tradicije, do harmonija i tekstura inspiriranih istočnoazijskom glazbom. Ova mješavina stvara zvuk koji je istovremeno sirov i sofisticiran, emocionalno intenzivan i tehnički fascinantan, baš kao grad iz kojeg dolaze – grad u kojem industrijska prošlost i multikulturalna sadašnjost koegzistiraju u neobičnoj, ali privlačnoj harmoniji.

Ono što izdvaja Attempted Martyr nije samo zvuk – to je energija. Recenzije hvale album zbog njegove sirove brutalnosti i emocionalne težine. Bilo da je riječ o nabijenim, zgrušanim gitarama i bubnjevima, ili nasilnim, gotovo ritualističkim vokalima, Prostitute uspijevaju kanalizirati gnjev, tugu i realnosti u umjetnost koja udara direktno u srce.

Kako kažu članovi benda, album je nastao „u sred globalnog i ličnog haosa”. Attempted Martyr koristi noise rock i post‑punk izražaj kao oruđe otpora stereotipima i marginalizaciji, birajući direktan i necenzuriran izraz za frustracije rođenih iz iskustva arapske zajednice u Americi.

U tom smislu, Prostitute ne nude samo muziku – nude poruku. Spoj sirovog zvuka, svjesne tematike i kulturne slojevitosti čini Attempted Martyr izuzetno moćnim debijem i jasno pozicionira bend kao jedno od najsvježijih i najprovokativnijih lica moderne noise rock scene.


Dec 16, 2021

Za poslušati:
Amyl And  The Sniffers  - Amyl And The Sniffers

Amyl And The Sniffers jednako pripada muzičkim izrazima bliskim onima koji se mogu čuti po londonskim pubovima kao i onoj čistoj garažnoj muzici. Zvuk im je pomijesan australijskom energijom AC/DC iz 70-ih sa primjesama The Stooges koji su se utopili u motoriku jednog od najvecih australijskih punk bandova Cosmic Psychosa. Tako sa primjesama ta dva najveća australska benda generirane su u njene najnovije zvijezde, sa ključnim dodanim zenskim frontvokalom. Zabava i bijes dostižu vrhunac na ovoj posljednjoj pjesmi Some Mutts (Can't Be Muzzled), gdje Amy Taylor ismijava bivšeg ljubavnika razvaljujuci rifovima koji su se nemilosrdno svirali tokom atipično epska četiri minuta .



Producent Ross Orton, čiji prethodni radovi uključuju Arctic Monkeys, uradio je veoma dobar posao zvukom koji jedva da se čuo i koji je jedva postojao na prethodnim EP-ima, tako da one prave punk eksplozije GFY i Punisha sada ovdje imaju pravi uticaj. Svoj ovoj kompaktnosti dominira Taylorina intenzivna harizma : bilo da je bijesna (Gacked On Anger) ili romantična („Pivo u ormariću, tvoje oči u moje“), ona je veličanstvenena kraljica ove ploče