Sukob i medjusoban odnos između tame i svjetla je univerzalna tema s dugogodišnjom bogatom istorijom. Muzički, možda niti jedan bend u 21. vijeku nije taj odnos uspostavio dosljednije ili učinkovitije od japanskog MONO.
U posljednje dvije decenije sa 10 albuma, japanski instrumentalisti MONO su obuhvatili šaroliku publiku i objedinili ih svojim post-metalom gdje su koristili sve veći broj instrumenata kako je koji novi album dolazio. Kako se njihova instrumentalna paleta se sve više širila - a koja je počela ozbiljno 1999. godine s tradicionalnim postavom bendova bubnjeva i gitare - dosegla je i narasla toliko da uključuje čak 30 orkestralnih instrumenata da bi sada, na posljednjem desetom albumu "Nowhere Now Here", bend dodaje i elektroniku u svoj repertoar sa kojom i band generalno eksperimentiše.
Na albumu, MONO su po mnogima nadmašili i sami sebe jer je ovo fakat prekrasan, detaljan album pun obrta i strasti. Oni koji mu daju šansu, mogu očekivati jedno lijepo i intenzivno iskustvo prilikom slušanja, a vjerujem da u 2019. godini se neće objaviti mnogo albuma koji bi se mogli oduprijeti snazi muzičkog izražaja i pečata ovoga albuma, tako MONO bezrezervno zaslužuju svaku pohvalu.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment